Znakovi da trebate promijeniti tekućinu za kočenje u vašem vozilu

U nastavku čitajte: 
1. Zašto provjeravati tekućinu za kočnice?
2. Kako zamijeniti kočionu tekućinu?
3. 5 znakova, koji ukazuju na potrebu za hitnom zamjenom kočione tekućine
4. Istek roka upotrebe kočione tekućine.
5. Na šta treba obratiti pažnju?
6. Gdje naći pouzdan servis za zamjenu kočione tekućine?


Kočiona tekućina jedna je od najvažnijih radnih tekućina koje se koriste u automobilima. Njena količina i kvalitet direktno utiču na sigurnost vožnje. Nažalost, mnogi vozači to zaboravljaju. U ovom članku donosimo pet znakova koji sugerišu na to da vašu tekućinu za kočenje treba što prije promijeniti.

Kočiona tekućina koja se koristi u hidrauličkom kočinom sistemu putničkog automobila prenosi pritisak od 3,6 do 10 Mpa (zavisi o vrsti automobila i vrsti sistema) koju generiše kočiona pumpa i sistem koji povećava silu kočenja direktno na radne komande.

U tipičnom, najpopularnijem sistemu kočenja diska, odnosno onom u kojem su radni elementi kočioni diskovi i kočioni jastučići, tekućina pritišće klipove kočnica, montirane u kočione kalibre. Što je veći pritisak tekućine za kočnice koji stvara pumpa i sistem pomoći pri kočenju u opasnosti, to je veći pritisak tekućine na klip što uzrokuje i veću silu kočenja.

Premalo tekućine u sistemu uzrokovano curenjem ili puknućem kočionog crijeva smanjuje ili u potpunosti eliminiše mogućnost zaustavljanja automobila te je zbog toga važno kontrolisati nivo tekućine. Spremnik za kočionu tečnost se nalazi ispod haube, a nivo treba biti između oznaka MIN i MAX te usput provjerite ima li curenja iz savitljivih kočionih crijeva.

Tekućina za kočnice ima i svoje nedostatke, a to su da stari i upija vodu. Također i gubi svojstva protiv korozije što uzrokuje hrđanje klipova u kočionim kalibrima, kao i drugih važnih dijelova sistema. Tekućina za kočnice apsorbira vodu kroz gumene (fleksibilne) krajeve kočionih crijeva (na točkovima). Tekućina sa sadržajem vode do 1% još uvijek ima vrlo dobra svojstva, a njena tačka vrenja prelazi 185 °C. Današnje moderne tekućine mogu izdržati i do 230 °C. Sadržaj vode do 2% smanjuje tačku vrenja tekućine za oko 20 °C što u velikoj mjeri smanjuje performanse kočenja. Ako je sadržaj vode iznad 3% volumena tekućine smatra se da je potrebna hitna promjena tekućine. Nakon što se otvori nova abalaža sa tekućinom istu je potrebno odmah uliti u sistem.

Kvalitet tekućine za kočenje možete provjeriti pomoću električnog testera čiji su vrhovi ubačeni u prostor namijenjen za tekućinu.

Prvo trebate provjeriti koju vrstu tekućine za kočenje preporučuje proizvođač (DOT3, DOT4, mnoge firme imaju također dodatne sepcifikacije karakteristične za određene marke automobila), kao i kolika je količina potrebna (npr. 1l).

Kočiona tekućina mora biti svježa. Ne smije biti starija od nekoliko godina. Pakovanje mora biti hermetički zatvoreno, ne samo sa poklopcem već i sa dodatnim aluminijskim ili nekim drugim osiguračem. Ne smiju se miješati različite tekućine.

Ne predstavlja nikakav problem ako samostalno kupite kočionu tekućinu. Zamjena kočione tekućine međutim mora biti izvršena u autoservisu. Zašto? Jer se cijeli sistem mora ozračiti zbog direktnog utjecaja na ispravnost kočenja. Tokom zamjene tekućine treba skinuti sve točkove. To se bez problema može napraviti kada se automobil nalazi na hidrauličnoj dizalici u autoservisu. To nije moguće napraviti samostalnom zamjenom u garaži. Osim toga, mehaničari tokom zamjene kočione tekućine provjeravaju stanje krutih i elastičnih kočionih crijeva, diskova i kočionih bubnjeva.

U slučaju savremenih automobila s naprednim sistemima kočenja, kao i kod većine vozila klase premium, tokom zamjene kočione tekućine potrebno je automobil testirati dijagnostičkim kompjuterom s odgovarajućim softverom. U većini slučajeva to se ne može obaviti običnim testerom za par maraka. Ulijevanje prevelike količine kočione tekućine u automobile, opremljene s ESP sistemom za sprječavanje zanošenja vozila očitava se kao kvar kočionog sistema. Sistem tada neće pokrenuti automobil.

Niska efikasnost kočenja uprkos odgovarajućoj količini tekućine u sistemu. Opadanje zajedno s prijeđenom kilometražom (što su kočnice zagrijanije, to je manja efikasnost kočenja). Najvjerovatnije je uzrok tom kvaru količina vlage u tekućini (sadrži više od 3 % vode), što kritično smanjuje njenu tačku vrenja. Imajte na umu da razlog niske efikasnosti kočenja može biti i kvar kočionog cilindra.

Korozija kočionog sistema, koja se javlja u kočionim čeljustima, u montiranim klipovima, a često napada i kočioni cilindar. To je znak da tekućina sadrži vlagu i da je izgubila svoja antikorozivna svojstva. U takvim situacijama često dolazi do blokiranja zahrđalih klipova u kočionim čeljustima, koji se ne mogu vratiti na vlastito mjesto nakon završenog kočenja. Kočiona tekućina nema ništa zajedničkog s korozijom koja napada disk kočnice.

Tekućinu treba mijenjati svake dvije godine. Kočionu tekućinu je potrebno mijenjati pri kupovini polovnog automobila.

Zamjena dijelova kočionog sistema, kao što su kočioni cilindar, kočione čeljusti, kruta i elastična kočiona crijeva (elastični krajevi kočionih crijeva). Prilikom njihove montaže uvijek treba uliti novu tekućinu u sistem.

Vidljiva onečišćenja u spremniku kočione tekućine, dolijevanje druge tekućine u spremnik greškom, puknuće spremnika, otkriće tokom mjerenja da tekućina sadrži više od 3 % vode u sastavu sve su razlozi da je tekućinu za kočenje odmah potrebno zamijeniti.

Zamjenu tekućine se isplati povezati s tipičnom zamjenom eksploatacijskih dijelova kočionog sistema. Npr. isplati se zamijeniti tekućinu tokom montaže novih kočionih diskova ili pločica.

Na taj način će se povećati sigurnost u vožnji i zaštitit će se dijelovi sistema od prijevremenog trošenja.

Na ovom LINKU provjerite koji to autoservisi u vašoj blizini rade popravke kočionog sistema te na jednostavan način rezervišite termin za vaše vozilo!