1. Početna stranica
  2. Auto-moto članci
  3. Savjeti za održavanje
  4. Zašto bi svaki autoservis trebao posjedovati vlastitu opremu za dijagnostiku?
Savjeti za održavanje

Zašto bi svaki autoservis trebao posjedovati vlastitu opremu za dijagnostiku?

Što je računalna dijagnostika i koju ulogu vrši prilikom popravka suvremenih automobila? Zašto suvremeni autoservis u svojoj radionici mora imati kvalitetnu računalnu dijagnostiku? Što klijent dobiva time, te za što autoservis koristi računalnu dijagnostiku? Gdje pronaći dobar autoservis u kojem je popravak izvršen pomoću suvremenih sustava računalne dijagnostike?

Motointegrator
23.05.2019.
Zašto bi svaki autoservis trebao posjedovati vlastitu opremu za dijagnostiku?

Računalna dijagnostika – što ona predstavlja? Što treba znati svaki prosječan vozač, kao vlasnik automobila?

Elektronizacija automobila započela je sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Počela je sustavom protiv blokiranja kotača, poznatijim kao ABS. Prvi put se pojavio 1971. godine na modelu Chrysler Imperiala (Sure Brake) i Nissan Presidenta. 1978. godine njemačka tvrtka Bosch proizvela je prvi ABS sustav s električnim upravljačem. U početku je on bio dio opreme luksuznih automobila marke Mercedes, no ujedno je bio i vrlo skup.

Još ranije su se pojavili prvi pokušaji elektronizacije motora. 1967. godine pojavilo se prvo elektronički upravljano ubrizgavanje goriva Bosch D-Jetronic, koje se primijenivalo u Volkswagenu 1600. Nekoliko godina kasnije, krajem 70-ih godina prošlog stoljeća, Bosch je razradio kontrolirano ubrizgavanje benzina Motronic, s jednom centralnom kontrolnom jedinicom, proizvedenom tehnologijom mikroprocesora.

Stvarni razvoj naišao je na masovnu proizvodnju jeftinijih mikroprocesora, koja je revolucionalizirala elektroniku i pomogla u razvoju novih rješenja za automobilsku industriju.

Računalo za upravljanje radom motora nije moralo posjedovati veliku snagu procesora, nije zauzimalo mnogo mjesta (bilo je veličine knjige) i prikupljalo je podatke iz brojnih senzora, kako bi na temelju toga registriralo odgovarajuću količinu ubrizganog goriva.

U devedesetima su uvedene prve Euro norme o emisiji ispušnih plinova. Zahtjevi kupaca su rasli, jer su očekivali mnogo dinamičnije i modernije automobile, koji su uz to još i štedljivi. Iz tog su razloga računala za upravljanje radom motora pred sobom imala još veću zadaću. Istovremeno su morala vući što više podataka iz niza novih senzora.

Pogledajmo primjer. Računalo za upravljanje tipičnim benzinskim motorom s elektronički kontroliranim ubrizgavanjem, crpi podatke iz takvih senzora, kao što su: senzor položaja radilice, senzor bregaste osovine, senzor brzine okretaja, mjerač protoka zraka, senzor temperature usisanog zraka i mnogih drugih.

Kvar jednog senzora dovodi do toga da motor prestaje raditi na odgovarajući način. Na koji način mehaničar može provjeriti uzrok kvara? Upravo za to služi računalna dijagnostika.

U početku je svaki proizvođač automobila razrađivao vlastiti standard – pomoću toga se računalna dijagnostika motora i ostalih elemenata mogla provoditi samo u ovlaštenim stanicama određenog proizvođača. Primjer za to može biti sučelje koje je 1980. proizveo General Motors.

Standardizacija je bila moguća zbog dviju stvari: zakonodavne promjene u SAD-u i Europi te za uvođenja elektroničkih sustava provjeru sastava mješavine s lambda sondom. U početku je uveden jedinstveni OBD (On Board Diagnostics) sustav, a 1996. u SAD-u i na prostoru EU obavezan dio opreme svakog novog automobila postao je OBD2 sustav, koji je obavezan i danas.

Sustav se odlikuje time da bez obzira na marku automobila, sadrži jedinstvenu utičnicu, smještenu na nadzornoj ploči, najčešće ispod volana. U memoriji kontrolnih jedinica zapisani su kodovi pogrešaka (diagnostic trouble codes – DTC) s istom simbolikom za sve automobile i opisom na engleskom jeziku (npr. PO148 – Fuel Delivery Error, greška u opskrbi gorivom). Za očitavanje grešaka služe uređaji koji se sastoje od sučelja (utikač), računalne jedinice sa softverom i displejem.

Uvođenje OBD2 omogućilo je dijagnostiku automobila od strane ovlaštenih autoservisa, također nezavisnih od strane korisnika.

U travnju 2018. godine sudbina OBD2 sustava u novim automobilima visila je o koncu. Tijela Europske unije u potpunosti su željela ukloniti primjenu priključaka u svakom automobilu, koje bi zamijenio bežični, koji djeluje prema određenom komunikacijskom standardu. U praksi bi to značilo vraćanje u vrijeme prije OBD2 sustava, u kojima su automobili mogli dijagnosticirati i popraviti samo ASO. Kao rezultat masovnih protesta u moto branši u čitavoj Europi, standardni priključci OBD2 su ostali. Barem zasad.

Danas se na automobilima jednostavnije konstrukcije i lošije opreme koristi jedna centralna upravljačka jedinica, koja kontrolira rad motora, sastav mješavine goriva i rad katalizatora (kao i DPF filtera kod diesela) te upravlja radom aktivnih sustava sigurnosti (npr. ABS).

U vozilima s punom opremom (pogotovo vozila premium klase) može se nalaziti čak nekoliko upravljačkih jedinica, od kojih svaka odgovara određenom sustavu (jedna za motor, druga za udobnost i multimediju, treća za sigurnost, četvrta za automatske mjenjače itd.). Upravljačke jedinice su povezane podacima poslanima iz sabirnice (najčešće CAN, ali primijenjuju se također i drugi, npr. LIN) te komunikacija jednih s drugima i podređenim regulatorima putem poruka izgrađenih prema određenom modelu. Nije teško pogoditi da jedna kontrolna jedinica prikuplja informacije od nekoliko, ili čak nekoliko desetaka senzora – i to u realnom vremenu.

Osim toga, neki proizvođači automobila su uvodili svoje vlastite sustave upozorenja, koji prikazuju poruke upozorenja na zaslonima ugrađenih računala.

Računalna dijagnostika – jedna je od usluga koju nude profesionalni autoservisi

Suvremeni autoservis mora sadržavati uređaj za računalnu dijagnostiku. Najjednostavniji uređaji omogućuju provjeru kodova grešaka i njihovo brisanje nakon popravka. Zahvaljujući njemu također se može dekodirati broj šasije, provjeriti realna kilometraža auta i provjeriti da u memoriji upravljačke jedinice nisu zapisani podaci o sudjelovanju u nesreći (crash data). Mehaničar također može provjeriti ispravnost rada pojedinih podsustava nakon pokretanja motora, prateći podatke o okretaju motora, ubrizgavanju, radu mjerača protoka zraka i lambda sonde.

Najviše mogućnosti daje profesionalno dijagnostičko računalo. Taj uređaj, koji sadrži vlastitu složenu upravljačku jedinicu, žičano ili bežično sučelje OBD2, vlastiti bežični displej, ili priključke za ekran računala, kao i dodatno spojen osciloskop i multimetar. U tom slučaju mehaničar može računati na potporu od strane softvera, koji osigurava pristup tehničkim podacima proizvođača.

U slučaju greške, koja javlja o kvaru senzora, moguće je izravnati parametre njegova rada s podacima uzorka. U samo nekoliko trenutaka poznato je u kojem se položaju nalazi senzor, kako ga demontirati, sukladno preporukama proizvođača.

Računalna dijagnostika predstavlja veliku potporu mehaničarima. To se može usporediti s posjetom doktoru. Osim ogromnog znanja i godina prakse, liječnik neće biti u stanju u potpunosti odrediti od čega pacijent boluje, bez korištenja medicinske aparature, rendgenskih slika ili npr. ispitivanja krvi. Danas, čak i najiskusniji mehaničar neće biti u stanju odrediti uzrok kvara bez dijagnostike.

Računalna dijagnostika je neophodna za radnje kao što su:

  • Provjera, zašto se u automobilu zapalila check engine lampica, očitavanje kôda greške, koji je to izazvao;
  • Provjera stanja motora automobila, a pogotovo njegova sustava ubrizgavanja (posebice neposredno ubrizgavanje goriva, npr. Common Rail kod diesela), sustava paljenja, usisnog sustava itd.;
  • Zamjena Common Rail brizgaljki uvijek se veže s potrebom za njihovom adaptacijom i korištenjem računalne dijagnostike;
  • Provjera učinkovitosti sustava za pročišćavanje ispušnih plinova;
  • Provjera rada automatskih mjenjača;
  • Provjera rada naprednih pogonskih sustava;
  • Provjera rada naprednih pogonskih sustava, npr. elektronički spojenih pogona na obje osovine;
  • Provjera stanja pasivnih sigurnosnih sustava (zračni jastuci, senzori udara) i aktivnog (ABS, ASR, ESP i ostali, npr. Hill Holder);
  • Provjera opreme kabine automobila u premium vozilima (sustava kao što su automatska klima, podizači prozora, električno podešena sjedala itd.);
  • Popravci naprednog ovjesa, npr. kod amortizera s promijenjivim karakteristikama prigušenja.

Računalna dijagnostika u nekim automobilima je potrebna za izvršenje servisa, kao što je:

  • Zamjena eksploatacijskih ispušnih plinova. U mnogim premium automobilima zamjena motornog ulja, filtera ulja ili rashladne tekućine zahtijeva spajanje vozila na računalnu dijagnostiku;
  • U mnogim automobilima s diesel motorima s tzv. FAP mokrim filterom (filter krutih čestica) dopuna razine katalitičke tekućine povezana je s povezivanjem vozila na računalo;
  • Slična je situacija s nadopunom tekućine AdBlue u vozilima koja ispunjavaju Euro 6 norme;
  • Zamjena eksploatacijskih dijelova kočionog sustava u premium automobilima zahtijeva spajanje na računalnu dijagnostiku. To se ne odnosi samo na prilagodbu novih dijelova, već i na mogućnost povlačenja klipova u kočionim čeljustima;
  • Zamjena guma u automobilima sa senzorima pritiska zraka TPMS (izravni sustav – sa senzorima u ventilima) uvijek se veže s programiranjem pomoću računalne dijagnostike.

Računalna dijagnostika prilikom kupovine automobila:

  • Omogućuje provjeru tehničkog stanja automobila (svih sustava), pohranjenih podataka o eventualnom sudjelovanju u nesreći, kao i dekodiranje broja šasije.

banner-slide-0
banner-slide-1
banner-slide-2
banner-slide-3
banner-slide-4
banner-slide-5

Što kupac dobiva ako autoservis koristi računalnu dijagnostiku?

Računalna dijagnostika motora ili drugih sustava, zajedno sa znanjem i iskustvom mehaničara, značajno ubrzavaju vrijeme popravka i smanjuju njegov trošak.

Ako računalna dijagnostika ukazuje na greške određenog senzora, mehaničar provjerava njegovo stanje, kao i razlog zbog kojeg je došlo do kvara.

Npr., računalna dijagnostika pokazuje grešku povezanu s gubitkom paljenja na jednom od cilindara (npr. PO301 – gubitak paljenja na prvom cilindru). To može označavati elektroničko oštećenje indukcijskog svitka ili bobine (ovisno o konstrukciji motora), svjećice, a u starijim automobilima i sustava paljenja (visokonaponski kablovi) ili rotora razvodne kape. Provjera, koji podsustav je uzrok kvara, ovisi o mehaničaru.

Gdje pronaći dobar autoservis, čije je znanje potkrijepljeno računalnom dijagnostikom?

Preporučujemo da rezervirate posjet na Motointegrator.com. Ovdje možete pronaći sjajno opremljene autoservise, u kojima iskusni mehaničari koriste najbolju opremu za dijagnostiku. Zahvaljujući tome, klijenti mogu računati na precizno određivanje uzroka oštećenja, kao i na znatno niže troškove popravka.

Motointegrator preporuke

Prikaži sve priručnike

Imate li problema s autom? Rezervirajte termin u najbližem autoservisu

Prikaži sve autoservise