Kočiona tekućina jedna je od četiri najvažnijih tekućina koje se koriste u svakom automobilu. Curenje kočione tekućine iznimno je opasno, pošto otežava ili potpuno onemogućuje kočenje, što gotovo uvijek dovodi do nesreće. Stoga je i najmanje curenje u kočionom sustavu vrlo opasno i mora se zaustaviti što je prije moguće.

Koja je uloga kočione tekućine u sustavu? Zašto je curenje kočne tekućine tako opasno? Kako dijagnosticirati i ukloniti curenje u kočionom sustavu?

Kočiona tekućina jedna je od najvažnijih eksploatacijskih tekućina koje se koriste u vozilima. Kao i kod mnogih drugih tekućina, važni su njezino stanje i odgovarajuća količina. Važno je naglasiti kako neodgovarajuća količina ili loše stanje rashladne tekućine, ulja za mjenjač ili motornog ulja mogu izazvati ubrzano trošenje i ozbiljna oštećenja motora, dok neodgovarajuća količina i loše stanje kočione tekućine mogu dovesti do nesreće u kojoj možemo ozbiljno ugroziti svoje zdravlje ili život.

Kočiona tekućina - bez nje kočioni sustav te ABS, ASR i ESP sustavi ne mogu funkcionirati

Kočiona tekućina u kočionom sustavu izvršava jednaku zadaću kao i krv u tijelu čovjeka.

Da bismo to objasnili, potrebno je u nekoliko rečenica opisati rad kočionog sustava, koji se primjenjuje u današnjim osobnim vozilima (u teškim teretnim vozilima i autobusima koriste se pneumatske kočnice).

Kada govorimo o kočionom sustavu, prosječan vozač na umu ima kočione obloge i kočione diskove, eventualno čeljusti te bubanj kočnice. Potonji se koriste sve manje i manje, najčešće u stražnjim osovinama malih gradskih automobila.

Koji dijelovi spadaju u sastav tipičnog, suvremenog kočionog sustava, koji se primjenjuje u osobnim automobilima?

  • Papučica kočnice
  • Glavni kočioni cilindar ili srce sustava
  • Uređaj za podršku rada cilindra, koji ima zadaću povećanja tlaka kočione tekućine. Zahvaljujući njemu, kočnicu ne treba pritiskati punom snagom, da bi se postigao efekt snažnog kočenja.
  • Spremnik kočione tekućine
  • Krute kočione cijevi od metala spajaju glavni kočioni cilindar s prednjim kotačima te korektorom sile kočenja, montiranim u neposrednoj blizini stražnje osovine. Krute cijevi kočnica vode od korektora do kotača.

Koriste se dva vodiča za strujanje tekućine, kako bi se auto mogao zaustaviti u slučaju sudara.

  • Fleksibilna kočiona crijeva, izrađena od gume. Pomoću specijalnih elemenata spajaju krute kočione cijevi s kočionim čeljustima, montiranima na glavčini kotača.

Primjena fleksibilnih kočionih crijeva omogućuje skretanje prednjih kotača i amortizaciju prednjih i stražnjih kotača tijekom vožnje.

  • Kočione čeljusti koje se montiraju na pokretne glavčine kotača fiksni su dijelovi. U njih se montiraju pokretni kočioni klipovi te pokretne kočione obloge.
  • Kočione obloge su pokretni elementi (ne okreću se s kotačem) koji se sastoje od dva dijela, koj omogućuju slobodno okretanje kočionom disku.
  • Kočioni diskovi – pokretni dijelovi, koji su montirani na glavčinama i okreću se zajedno s njima.
  • Kočiona tekućina, kao čimbenik koji omogućuje rad čitavog sustava, također štiti sustav od korozije.

Kako kočioni sustav radi u praksi? Nakon vozačeva pritiskanja papučice za kočenje, cilindar stvara pritisak kočione tekućine. Tekućina najprije, pomoću krutih, a zatim i fleksibilnih cijevi dospijeva do kočionih čeljusti. Tu se vrši tlak na klipove u čeljustima. Klipovi se izvlače, izazivajući tako spajanje kočionih obloga s kočionim diskovima. Trenje radne površine kočione obloge o radnu površinu kočionog diska izaziva usporavanje, ili zaustavljanje auta, ovisno o jačini pritiska. Na taj su način funkcionirali svi jednostavni kočioni sustavi u starijim automobilima.

U novijim automobilima stvar je mnogo kompliciranija. Masovno se koriste sigurnosni sustavi, kao npr. ABS (sigurnosni sustav koji sprječava blokiranje kotača), ASR (regulator pogonskog proklizavanja) i ESP (elektronski program stabilnosti). Navedeni sustavi prikupljaju podatke pomoću brojnih senzora, i zatim moduliraju opskrbu kočione tekućine do određenog kotača, kočeći u pulsirajućem ritmu, smanjujući ili povećavajući silu kočenja određenog kotača.

U najnovijim automobilima opremljenima sa sigurnosnim sustavima (npr. Front Assist) u opasnoj situaciji u slučaju otkrivanja zapreka na cesti pomoću senzora i kamera, auto sam može zakočiti (pri vožnji određenom brzinom).

Naravno, sve to je moguće samo ako se u sustavu nalazi odgovarajuća količina kočione tekućine. Različita istjecanja najprije mogu uzrokovati prestanak ispravnog rada sustav (kočnica postane mekana), a zatim i prestanak rada uopće. Do čega to dovodi? U većini slučajeva - do opasnosti od nesreće.

Jednako važna je kvaliteta kočione tekućine. Tekućina apsorbira vodu (npr. kroz fleksibilne, gumene kočione cijevi) i gubi svoja svojstva. 3 % vode u tekućini stvara uvjete za njenu zamjenu, jer se time značajno smanjuje točka ključanja tekućine, do koje dolazi prilikom pojačanog kočenja. A sposobnost kočenja u tom trenutku opada na nulu.

Kočiona tekućina s vremenom također gubi svoja antikorozivna svojstva. To dovodi do hrđanja brojnih elemenata – od klipova do krutih, metalnih cijevi kočionog sustava. Korozivne cijevi, jedan su od izvora istjecanja tekućine.

Stoga tekućinu treba mijenjati svake dvije godine i reagirati na bilo koji znak istjecanja u kočionom sustavu. Kakva istjecanja sve mogu biti?

Istjecanja iz kočionog sustava – kako ih prepoznati i zašto nastaju?

Koji su znakovi istjecanja kočione tekućine?

  • Mekana papučica kočnice i manja sposobnost kočenja
  • Mrlje tekućine ispod automobila
  • Smanjena razina tekućine u spremniku
  • Paljenje signalne lampice, koja nam ukazuje na smanjenu količinu kočione tekućine

Ako postoji sumnja da je u autu došlo do istjecanja, pod automobil postavite npr. novine i snažno pritisnite papučicu kočnice. Isto tako, možete skinuti svaki kotač te pritisnuti papučicu kočnice, da biste provjerili istječe li tekućina na kočionim čeljustima ili na nekom drugom dijelu.

U slučaju samostalnog otkrivanja takvih nedostataka potrebno je čim prije otići u najbliži autoservis.

Najčešći uzroci istjecanja kočione tekućine

  • Korozija kočionih cijevi – kao rezultat uporabe stare kočione tekućine (korozija iznutra), ili mehaničkog oštećenja vanjskog antikorozivnog sloja cijevi (korozija izvana)
  • Mehanička oštećenja krutih kočionih cijevi – nakon udarca kamenom, zapinjanjem nepoznatih predmeta o podvozje automobila
  • Odvajanje spojeva između krutih i fleksibilnih cijevi kočnica
  • Puknuće fleksibilnog gumenog crijeva – nastalo trošenjem gume ili mehaničkim oštećenjem
  • Oštećenje brtvljenja glavnog kočionog cilindra između spremnika tekućine i cilindra
  • Oštećenje brtvljenja u kočionim čeljustima zbog trošenja gume
  • Oštećenje cilindara u kočionim bubnjevima
  • Oštećenje odzračnog ventila
  • Propusni spremnik s kočionom tekućinom – mogućnost mehaničkog oštećenja.

Je li sanacija istjecanja u kočionom sustavu skupa?

Kočioni sustav je vrlo važan, ali trošak njegova popravka ne mora nužno biti velik. U većini slučajeva, autoservisi specijalizirani za popravak kočionog sustava, izvršavaju popravke/zamjene oštećenih sastavnih elemenata.

  • Korozivna ili prekinuta metalna cijev zamjenjuje se novom. Prosječna cijena cijevi je oko 3 € za metar bakrene cijevi i 5 € za cijev od materijala bakar-nikal.

Zamjena uključuje uklanjanje tekućine iz kočionog sustava, demontažu kotača, manžeta i ispušne cijevi, kako bi se olakšao pristup do cijevi, uklanjanje oštećene i montažu nove cijevi na istome mjestu. Cijevi se ne krpaju, već se mijenja čitava cijev, npr. od glavnog cilindra do kotača. Nakon montaže nove cijevi, potrebno je pritegnuti kotač i ostale demontirane dijelove, u sustav se ulijeva nova kočiona tekućina, sustav je zatim potrebno ispuhati i provjeriti njegov rad prilikom probne vožnje. Zamjena cijevi stoji od 12 do 24 €.

Trošak zamjene kočione tekućine također iznosi od 12 do 24 €.

  • Oštećena ili stara elastična kočiona cijev zamjenjuje se još lakše. Mehaničari demontiraju kotač automobila pomoću specijalnog ključa za otpuštanje kočionih cijevi. Na mjesto stare cijevi montira se nova. Nakon montaže kotača kočioni sustav je potrebno ispuhati. S vremena na vrijeme staru kočionu tekućinu treba zamijeniti novom.

Zamjena elastične cijevi u prosjeku stoji 12 €. Cijene fleksibilnih kočionih cijevi najčešće se kreću od 5 do 15 €, ovisno o proizvođaču i tipu automobila.

Tijekom popravka sve brtve i cilindri zamjenjuju se novima.

Da bi se to sve moglo obaviti, potrebno je skinuti glavni cilindar, otpuštanjem kočionih cijevi najprije, a zatim i vijaka koji drže glavni cilindar u odgovarajućem položaju. Iz sustava se također uklanja stara kočiona tekućina. Nakon montaže repariranog glavnog kočionog cilindra u sustav se ulijeva nova tekućina i sustav se ispuhuje te slijedi testna vožnja.

  • U slučaju detektiranja istjecanja iz kočionih čeljusti, moguće je kupiti nove čeljusti (između 45 € i 120 €), predati ih na jednostavan popravak, koji podrazumijeva zamjenu brtvi ili čak i klipova. Najjeftiniji setovi za popravak koštaju od pet pa do nekoliko desetaka eura. U većini autoservisa primjena seta za reparaturu kočionih čeljusti stoji oko 25 €. Mehaničari uklone kotač, skinu čeljust i zamjene oštećene dijelove. U najširem obliku popravka, metalni dijelovi čeljusti daju se na pjeskarenje.

Kao što vidite, ne treba uvijek računati na najveće troškove kada je u pitanju odlazak mehaničaru. Stoga se ne isplati riskirati vožnja autom s neispravnim sustavom kočenja!

Također, ključno je brinuti o pravovremenoj izmjeni kočione tekućine (svake dvije godine, ili svakih 40 tisuća prijeđenih km).

U slučaju bilo kakvih indikacija kvara kočionog sustava, ugovorite svoj odlazak mehaničaru na Motointegrator.com i ne riskirajte ništa!

Povezani članci