Kočiona tekućina ubraja se u najvažnije eksploatacijske tekućine korištene u automobilima. Njezina razina i kvaliteta imaju izravan utjecaj na sigurnost u vožnji. Mnogi vozači nažalost to zaboravljaju. U ovom članku predstavljamo pet znakova koji nam ukazuju na to da je tekućinu potrebno zamijeniti čim prije. Provjerit ćemo kolika je cijena zamjene kočione tekućine i gdje ju je najbolje izvršiti.


Za početak nekoliko osnovnih informacija koje će vam pomoći da shvatite zašto odgovarajuća razina i kvaliteta kočione tekućine imaju veliki utjecaj na sigurnost u vožnji. Kočiona tekućina, koja se koristi u hidrauličkom kočionom sustavu osobnog automobila, prenosi tlak snage od 3,6 do 10 Mpa (ovisno o tipu automobila i vrsti sustava), koji se generira kroz kočioni cilindar i sustav koji povećava silu kočenja izravno na radne dijelove.

U tipičnom, trenutno najpopularnijem kočionom sustavu disk kočnica, ili u onom u kojem su radni dijelovi disk pločice i kočione obloge (tekućina pritišće kočione klipove) montirane u kočionim čeljustima. To pak omogućuje pritisak površine radnih kočionih obloga na površinu radnih disk kočnica. Što je veći pritisak kočione tekućine, koji se generira kroz cilindar i sustav servo upravljanja iznenadnog kočenja, to je veći tlak tekućine na klip, a nakon toga slijedi i veća sila kočenja.


Zašto je važno voditi brigu o provjeri kočione tekućine?


Iznimno mala količina tekućine u sustavu, izazvana istjecanjem ili puknućem kočionih crijeva, smanjuje ili sasvim eliminira mogućnost zaustavljanja automobila (tzv. mekana pedala kočnice). Zato je vrlo važna razina provjere njezine razine (spremnik se nalazi ispod maske, razina tekućine mora se kretati između min. i max.), kao i provjera, da ne bi došlo do istjecanja iz elastičnih kočionih crijeva.

Kočiona tekućina ima svoje mane – stari i upija vodu. Tekućina gubi antikorozivna svojstva, što izaziva hrđu klipova u kočionim čeljustima, kao i u drugim važnim dijelovima sustava. Kočiona tekućina upija vodu kroz gumene (elastične) krajeve kočionih crijeva (kod kotača). Tekućina koja sadrži do 1% vode ima još vrlo dobra svojstva, a temperatura njenog vrenja prelazi 185 ºC (suvremene tekućine danas izdrže čak i do 230 ºC). Sadržaj vode do 2% smanjuje temperaturu vrenja za oko 20%, što značajno smanjuje sposobnost kočenja. Sadržaj vode iznad 3% volumena vode je znak za trenutačnu promjenu. Nakon otvaranja hermetičkog pakiranja s kočionom tekućinom, sadržaj pakiranja je potrebno odmah uliti u sustav. Ako pakiranje ostane otvoreno – možete ga baciti.

Kvalitetu kočione tekućine možete vrlo jednostavno provjeriti pomoću električnog testera, čiji su vrhovi uronjeni u spremnik.


Kako zamijeniti kočionu tekućinu?


Prva stvar koju treba napraviti je da provjerite koju vrstu kočione tekućine preporučuje proizvođač (DOT3, DOT4, mnoge firme imaju također dodatne specifikacije, karakteristične za određene marke automobila), kao i kolika je količina potrebna (npr. 1l).

Kočiona tekućina mora biti svježa. Ne smije biti starija od nekoliko godina. Pakiranje mora biti hermetički zatvoreno, ne samo pomoću poklopca, već i pomoću dodatnog, aluminijskog ili nekog drugog osigurača. Ne smiju se miješati različite tekućine.

Ne predstavlja nikakav problem ako samostalno kupite kočionu tekućinu. Zamjena kočione tekućine međutim mora biti izvršena u autoservisu. Zašto? Jer se cijeli sustav mora odzračiti zbog izravnog utjecaja na ispravnost kočenja. Tijekom zamjene tekućine treba skinuti sve kotače. To se bez problema može napraviti kada se automobil nalazi na hidrauličnoj dizalici u autoservisu. To nije moguće napraviti samostalnom zamjenom u garaži. Osim toga, mehaničari tijekom zamjene kočione tekućine provjeravaju zabrtvljenost sustava, provjeravaju stanje krutih i elastičnih kočionih crijeva, diskova, obloga i kočionih bubnjeva.

U slučaju suvremenih automobila s naprednim sustavima kočenja, kao i kod većine vozila klase premium, tijekom zamjene kočione tekućine potrebno je automobil podvrgnuti testiranju dijagnostičkim računalom s odgovarajućim softverom. U većini slučajeva to se ne može obaviti običnim testerom za par kuna. Ulijevanje prevelike količine kočione tekućine u automobile, opremljene s ESP sustavom za sprječavanje zanošenja vozila očitava se kao kvar kočionog sustava. Sustav tada neće pokrenuti automobil.


Trošak zamjene kočione tekućine


Dolje ćemo navesti adrese autoservisa, koji vrše zamjenu kočione tekućine. Cijena za takvu uslugu iznosi od 70-170 kn, ovisno o tipu automobila, količini tekućine i tome, izvršavamo li samo zamjenu, ili koristimo tekućinu koju prodaje autoservis.

Koliko košta kočiona tekućina? Od 20 kn po litri, u slučaju najjeftinijih, do oko 170 kn za litru, u slučaju najboljih brendova. U prosjeku – oko 50 kn za litru.

Sada pogledajmo u kojim slučajevima kočiona tekućina zahtijeva brzu zamjenu.


5 znakova, koji ukazuju na potrebu za hitnom zamjenom kočione tekućine


Niska efikasnost kočenja usprkos odgovarajućoj količini tekućine u sustavu.
Opadanje zajedno s prijeđenom kilometražom (što su kočnice zagrijanije, to je manja efikasnost kočenja). Najvjerojatnije je uzrok tom kvaru količina vlage u tekućini (sadrži više od 3 % vode), što kritično smanjuje njenu točku vrenja. Imajte na umu da razlog niske efikasnosti kočenja može biti i kvar kočionog cilindra.

Korozija kočionog sustava, koja se javlja u kočionim čeljustima, u montiranim klipovima, a često napada i kočioni cilindar. To je znak da tekućina sadrži vlagu i da je izgubila svoja antikorozivna svojstva. U takvim situacijama često dolazi do blokiranja zahrđalih klipova u kočionim čeljustima, koji se ne mogu vratiti na svoje vlastito mjesto nakon završenog kočenja. Kočiona tekućina nema ništa zajedničkog s korozijom koja napada disk kočnice.

Istek roka valjanosti kočione tekućine. Tekućinu treba mijenjati svake dvije godine. Kočionu tekućinu je potrebno mijenjati pri kupnji rabljenog automobila.

Zamjena dijelova kočionog sustava, kao što su kočioni cilindar, kočione čeljusti, kruta i elastična kočiona crijeva (elastični krajevi kočionih crijeva). Prilikom njihove montaže uvijek treba uliti novu tekućinu u sustav.

Vidljiva onečišćenjau spremniku kočione tekućine, dolijevanje druge tekućine u spremnik greškom, puknuće spremnika, otkriće tijekom mjerenja da tekućina sadrži više od 3 % vode u sastavu.

Zamjenu tekućine se isplati povezati s tipičnom zamjenom eksploatacijskih dijelova kočionog sustava. Npr. isplati se zamijeniti tekućinu tijekom montaže novih kočionih obloga, ili novih obloga i disk kočnica.


Da zaključimo – vozač mora imati na umu to da:

  • kočionu tekućinu treba mijenjati svake dvije godine (ili svakih 60 tisuća prijeđenih km, ako se auto vrlo intenzivno koristi i ta se brojka dosegne u roku kraćem od dvije godine)
  • odabrati tekućinu sukladno preporukama proizvođača automobila
  • primjenjivati samo tekućinu koja je bilahermetički zatvorena i nije starija od nekoliko godina
  • izvršavati zamjenu tekućine u autoservisu, povezujući je s provjerom ispravnosti drugih dijelova (npr. provjerom debljine disk kočnica i obloga) 
  • provjeravati razinu tekućine.

Na taj način će se povećati sigurnost u vožnji i zaštitit će se dijelovi sustava od prijevremenog trošenja.

Povezani članci