Može li svaki majstor popraviti baš svaki kvar na automobilu? Popravci kvarova na kočnicama ili motoru, izmjena guma ili jednostavno održavanje automobila, svakodnevica su današnjih majstora, no ne rade svi sve!




Dosta uvriježeno mišljenje kod prosječnog korisnika vozila je da svi majstori mogu popraviti svaki kvar na vozilu.

Možda u dalekoj prošlosti je to tako i bilo, kada su tehnika i tehnologija bile na relativno niskom nivou. Vozila tada nisu bila tako zahtjevna, te je postojala samo osnovna podijele na automehaničare, autoelektričare, autolimare i autolakirere.

Majstori u automobilskoj industriji nekada

Automehaničari su obavljali sve poslove oko servis vozila, popravaka kočnica, motora i mjenjača. U poslu su im pomagali uslugom majstori strojne obrade. Pomoć im je trebala kod brušenje radilice motora, obrade cilindara, odnosno brušenja cilindara na veću specijalu, obrade bloka motora i sličnih zahtjeva koji su bili specifični.

Od alata, automehaničari su koristili ručne alate, razne mjerne instrumente kao što su komparatori, mikro metarski vijci i razna pomična mjerila točnosti od 0,001 do 1 mm.

Autoelektričari su radili popravke alternatora, elektropokretača, zamjenu svjetala, eventualno, zamjenu kontakt brave i to je bila sva elektrika u to doba.

Autolimari i autolakireri, bili su zaduženi za dovođenje karoserije u prvobitno stanje, ravnanjem, u rijetkim slučajevima zamjenom dijelova. Dijelovi limarije bili su učvršćivani varenjem, tako da se dio i kod zamjene morao zavariti na karoseriju vozila. Nakon zamjene dijela i varenja, vozilo je išlo u lakirnicu na bojanje. Boje u to vrijeme bile su na bazi nitro-razrjeđivača,  vrlo eksplozivne i zapaljive.

Majstori automobilskoj industriji danas

Razvojem auto industrije, postavljanjem ekoloških normi, brigom oko potrošnje goriva, nametnuli su se novi izazovi za sva zanimanja vezana uz popravak vozila.

Novo zanimanje „Vulkanizer“

Kako su se unapređivala sama vozila između ostalih stvari razvijale su se i gume na vozilima. Njihovo usavršavanje, promjena konstrukcije s radijalnih na dijagonalne, s guma sa zračnicom na Tubeless, odnosno bez zračnica. Sama konstrukcija dovela je do uže specijalizacije automehaničara, pa sada poznajemo zanimanje vulkanizer.

U svom poslu vulkanizer koristi najsuvremeniju opremu za montažu i demontažu guma, balansiranje guma te krpanje, odnosno zatvaranje ubodnih rupa u gumama. Uvođenjem naplataka od lakih legura, pojedini Vulkanizeri su se specijalizirali za lakša ravnanja, varenja i centriranje aluminijskih felgi, tj. popravke istih. Plastificiranje aluminijskih felgi novijeg je datuma, te razna oštećenja na felgama mogu se popraviti samo odgovarajućim istovjetnim postupkom.

Koje alate koriste vulkanizeri?

Vulkanizeri koriste uređaje za montažu i demontažu guma, kao i njihovo balansiranje. Uz navedene, koriste se i specijalne varijante istih ovisno o promjeru gume, tj. ovisno o specifičnosti gume, kao npr. gume za teretna vozila, autobuse ili radne strojeve.


Sve veća uporaba elektronike u automobilima!

Usavršavanjem vozila, uvođenjem elektronike, senzora i ostalih sklopova, poslovi klasičnog automehaničara i autoelektričara počela su se preklapati, tako da sada i naj jednostavniji zahvati kao što je zamjena ulja i filtera ulja zahtjeva upotrebu dijagnostičkog uređaja. Dijagnostika i testeri postali su obavezni alat svakog automehaničara i autoelektričara isto kao i kutija s alatom. Auto električari su stare stroboskopske lampe i razne ispitivače zamijenili laptopima s bazama podataka, hrpom raznih spajalica i sitnih konektora, otpornika i ostale opreme za dijagnostiku.

Takvo usko povezivanje i ispreplitanje urodilo je i potpuno novim zvanjem automehatroničar, koje objedinjuje znanja iz mehanike, elektrike i elektronike. Vremenom su i same radionice napredovale, te su polako postale pravi mali laboratoriji, jer prosječan servis koji nije specijaliziran za jednu marku vozila, u prosjeku koristi i više različitih dijagnostičkih uređaja. Sama oprema unutar servisa sve više podsjeća na posjet stanici za tehnički pregled vozila, a kontinuirana edukacija servisera postala je svakodnevica, za svakog tko želi kvalitetno i odgovorno servisirati i održavati nova vozila.

Centrale unutar vozila počela su komunicirati međusobno i to na više razina tzv. Can ili Can Bus linijama, odnosno počele su izmjenjivati podatke međusobno vrlo velikim brzinama, što je poboljšalo upravljanje vozilom. Da sve ne bi ostalo na tome i vozila su počela komunicirati međusobno tako da se povećala i sam sigurnost u prometu.

Sve ta elektrifikacija povećala je količinu žica u vozilu, koja se u pojedinim slučajevima mjeri i u kilometrima, što je dodatni izazov za svakog autoelektričara. Količina komforne elektronike, kao i elementi pasivne i aktivne sigurnosti, koju potiču i zakonodavci dovode do toga da vozila danas imaju i po dva akumulatora, kako bi napajali sve sisteme strujom.

Razvojem hibridnih vozila kao i električnih vozila, posao s klasičnih mehaničkih poslova, prelazi u sferu elektroničara, tj. sferu visokih struja , elektroničkih sklopova, koji se dijagnosticiraju vrlo osjetljivim osciloskopima, a vrijednosti pojedinih sklopova mjere se u piko i nano veličinama.

Koje alate koriste današnji autoelektričari?

Od opreme koriste se testeri raznih proizvođača, Analizatori ispušnih plinova, 3D optika, oprema za centriranje i podešavanje radarskog snopa i slična oprema.

I karoserija je napredovala!

Ako ste pomislili da se s karoserijom ništa nije dogodilo, mogli biste se jako iznenaditi. Od starog načina učvršćivanja i kompletne karoserije od crnog lima, na vozila su se danas počeli ugrađivati materijali različitih čvrstoća, strukture, načina učvršćenja i slično. Tako će se u kombinaciji pojaviti struktura od pocinčanog lima, aluminija, kompozitnih polimera, ili karbona, koji su izrazitih čvrstoća, a male težine.

Isto tako i sami postupci pri popravku su se promijenili, klasično varenje, zamijenjeno je varenjem aluminijskih legura, pojedini dijelovi na vozilu su učvršćeni vijcima ili su zalijepljeni za noseće dijelove karoserije. Isto tako niti boje nisu ostale kakve su bile, pri tome mislim na njihovu kemijsku osnovu, kao i na paletu nijansi, efekata boje.


Samim time autolimari i autolakireri poslali su tako usko isprepleteni u svojim poslovima, tako da nepoštivanje nametnutih normi od strane proizvođača vozila od bilo koje strane, dovodi do lošeg završnog efekta na samom vozilu.

Boje su danas na bazi vode, ekološki i zdravstveno puno prihvatljivije, ali propisana procedura popravka, pripreme za lakiranje i samo lakiranje, više sliči na recepturu za slasnu tortu nego za lakiranje vozila. Oba zanimanja, autolimari i autolakireri koriste precizne radne stolove, termo komore, usisavače prašine, precizne vage za vaganje sastojaka boje, razne kemijske preparate koji se koriste od pripreme, tijekom obrade, zaštite, pa sve do završnog laka.

Na kraju, da li svi majstori mogu raditi sve?

Odgovor na ovo pitanje provlači se kroz cijeli ovaj tekst. Jednostavno ne mogu, jer svako zvanje ima svoje specifičnosti, uske podspecijalizacije i specijalizacije, te koliko god gledano sa strane korisnika vozila sve izgleda jednostavno, u mnogim slučajevima praksa je pokazala da popravak vozila može postati dugotrajan i mukotrpan posao i za stručnjake koji rade u samim servisima.


Popis usluga koje pružaju pojedine vrste majstora u automobilskoj industriji možete pronaći na našim stranicama usluga:

Motointegrator pruža najveću bazu autoservisa iz svih dijelova Hrvatske i Europe! Iskoristite našu tražilicu i pronađite autoservis u Vašoj blizini!

Povezani članci